Izvor: Jutarnji list - 31.7.2015.
Foto: Damjan Tadić/CROPIX
Divljaj, pij, ludiraj se, sablazni, izazovi zavist. Ali obavezno, što god od toga radio, sve i odmah podijeli na društvenim mrežama.
I to je to, jednostavna formula Yacht Weeka, švedskog putujućeg cirkusa koji već sedmu godinu zaredom diljem Mediterana, pa tako i u Hrvatskoj, na brodovima okuplja mlade i bogate strance, željne dobre zabave, diže tlak lokalnom stanovništvu, ugostiteljima i turistima koji traže mir, a suosnivačima projekta i svima uključenima donosi velik novac.
Mediji se sablažnjuju, društvene mreže zatrpane su fotografijama ludog provoda na jahtama, stručnjaci zbrajaju štetu i dobitak, a brojne udruge pozivaju na bojkot jer se boje uništavanja povijesne baštine i netaknute prirode hrvatskih otoka. Druge agencije isti model kopiraju.
Svake godine ista priča.
Jedni ih mrze, drugi ih u svojoj luci jedva čekaju.
Prvi plaču zbog pijanih ljudi koji povraćaju preko paluba i bacaju opuške po šumama, drugi zbog šampanjca u potocima i zgodnih cura obećaju sami sebi da idućeg ljeta i oni moraju, naprosto moraju rezervirati svoje mjesto na jednom od brodova.
Ili makar od njih što više zaraditi.
Upravo u tome je trik.
Zloglasni provod Iza projekta Yacht Weeka, koji je službeno startao još 2008. i otad se ne prestaje širiti, stoji lukava viralna marketinška strategija. Svaki PR dobar im je PR. Reklamu grade na iskustvima klijenata. Ne smeta ih zloglasnost.
Dobro zarađuju.
Dobro se zabavljaju.
I ne, partijaneri na jahtama ne galame samo po hrvatskim otocima.
Više od 700 brodova u ovom trenutku plovi na ukupno 45 ruta u šest zemalja. Svakog tjedna, dok traje sezona, event okupi između 4200 i 6000 gostiju, redom mladih i bogatih, a samo u Hrvatskoj svakih sedam dana na dvije rute s preko sedam lokacija na 50-ak brodova okupi se oko 500 ljudi.
A počelo je sasvim slučajno.
Yacht Week osmislili su Šveđani William Wenkel (35) i Erik Bjorklund (34). Wenkel je dvije godine proveo u mornarici, a Bjorklund je bio zadužen za velike projekte u jednoj švedskoj medijskoj kući. Prije deset godina njih dvojica bili su samo mladi skiperi koji su na hrvatskom jugu organizirali jahtašku turu za obitelji iz Švedske. Odmah su prepoznali potencijal: prekrasni krajolici, kristalno čisto more, netaknuta priroda i…
“Nedostajala je jedino dobra zabava”, objašnjava Bjorklund magazinu Forbes kako je Yacht Week nastao.
“Nekako smo nagovorili lokalnu čarter agenciju da nam za iduće ljeto rezervira deset brodova koje smo planirali popuniti prijateljima naše dobi. Željeli smo obiteljsko krstarenje pretvoriti u dobru zabavu, ali nismo znali hoćemo li uspjeti”, rekao je.
Netko bi trebao viknuti "Bingo!" jer ideja je bila pun pogodak.
Tijekom zime reklamirali su aranžmane samo na svom fakultetu i do sljedećeg travnja uspjeli popuniti 254 mjesta na 27 brodova za prvi tjedan u kolovozu.
“Ludo vrijeme. Na mom privatnom bankovnom računu odjednom se pojavilo 175 tisuća eura za rezervacije. Rekao sam: Nikad više”, prisjetio se Wenkel prvog, tada još neslužbenog Yacht Weeka 2006.
Nikad više, malo sutra. Dogodilo se sasvim suprotno.
Nagli rast Yacht Week je već iduće godine imao flotu od 57 plovila. A naredne, kad su popunili 95 brodova, shvatili su: u rukama imaju zlatnu koku.
Osnovali su kompaniju u Londonu, nazvali je European Travel Ventures i otada grade svoje poslovno carstvo. U 2013. zaradili su devet milijuna dolara (dva više nego prethodne godine), a ove sezone iznos će zasigurno biti debelo dvoznamenkast. Brodova je sve više, kao i gostiju i ruta. Čista dobit lani im je iznosila preko milijun dolara.
Kako zarađuju?
ETV zarađuje kao posrednik između klijenata i iznajmljivača plovila. Za svaki sklopljen posao uzimaju proviziju od 20 posto. Ukratko oko 1300 dolara za svaki popunjeni brod. A takvih je i do 50 svaki od 12 tjedana koliko u Hrvatskoj traje sezona.
Pritom se iznajmljivači brinu oko održavanja plovila i suhog veza, a troškovi ETV-a svode se na malo marketinga i terenskog rada. Pritom novac zarađuju i od prodaje tzv. wristbandova, narukvica koji svakom klijentu za 50 eura po glavi omogućuju besplatan ulaz na službene partyje Yacht Weeka u lukama i uvalama. Zarađuju i od sponzora, primjerice Skyy Vodke koja se pije u galonima, a za ovo vrtoglavo podizanje svijesti o brandu proizvođač ETV-u plaća šesteroznamenkaste iznose.
Danas imaju urede u 14 zemalja (zanimljivo, u Hrvatskoj nemaju), a timovi rade u Kini, Njemačkoj, Kanadi, Bugarskoj, Brazilu, Švicarskoj, Ujedinjenim Arapskim Emiratima itd. Uspjeh dijelom duguju i krizi koja se rasplamsala 2008. Puno jahti ostalo je neiskorišteno, privezano na dokovima, i samo su čekale nekog da ih unajmi. Dijelom je zaslužan i Facebook koji je znatno smanjio troškove oglašavanja.
Yacht Week svakog ljeta održava se u Grčkoj, Italiji, Hrvatskoj i Turskoj, zimi YW sele na Djevičanske otoke i na Tajland, a planiraju se proširiti i na Južnu Ameriku.
Udarna sezona počinje im u lipnju, a završava u rujnu, traje oko 12 tjedana, a cijena aranžmana za jednu osobu, dakle samo smještaj na brodu, kreće se od 750 do 900 dolara i rasprodani su tjednima unaprijed.
Posebno u Hrvatskoj koja je i ove godine najpoželjnija svjetska destinacija.
Mjesta za srpanj kod nas nema odavno, a aranžmani za kolovoz na jednom od 50 ili 60 brodova već su gotovo popunjeni.
S mora u planine Uz Yacht Week ETV od lani organizira i Ski Week uglavnom u Alpama. Lani su u roku 35 minuta prodali 500 skijaških aranžmana u samo 35 minuta, a najjeftiniji je iznosio 850 eura (smještaj, ski pass i službeni partyji).
Jedna od stvari koju organiziraju su i tulumi na tvrđavi Sveti Juraj. Kako navodi Forbes još 2013. s Vladom RH ETV je dogovorio 25-godišnji najam, a u obnovu je uloženo oko milijun dolara. Dio iznajmljuju za kulturne manifestacije (do deset tisuća dolara po večeri), a dio je rezerviran za putnike njihovih plovila. Ostatak godine tamo bi se trebala održavati vjenčanja i korporativni eventi.
Kako u međuvremenu funkcionira core biznis?
Yacht Week zamišljen je kao maturalac na moru. Amerikanci ga zovu Spring Breakom za bogate. Ciljana klijentela mladi su i imućni ljudi, bilo zbog roditelja ili vlastitog uspjeha, između 22-28 godina kojima nije problem potrošiti desetak tisuća dolara (mnogi troše puno više) u tjedan dana.
Medijski izvještaji, a o eventu već godinama ne pišu samo hrvatski, nego i strani mediji poput Forbesa, GQ-a, Irish Independenta i drugih, koji pobrojavaju goste sa svih kontinenata, mlade direktore IT kompanija u usponu, ulagače, igrače na burzama, markentigaše, razne biznismene i kćeri iz bogatih obitelji iz svih krajeva svijeta koje im se pridružuju.
Forbes kaže da je prosjek godina 27 te da petina njih dolazi iz SAD-a. Samo 1,6 posto gostiju danas su Šveđani.
Hrvata je još manje.
I uvijek se najviše, po dobrom i lošem, spominje tulum na Hvaru, gdje se u klubu Carpe Diem u samo nekoliko sati samo na šampanjac i votku potroši 40 tisuća funti.
Vrhunac je to svake rute, votka se pije iz petlitarskih demižona, najviše šampanjca ne završi u grlima, već se u vodoskocima prska po razularenim plesačima na plesnom podiju, a ispovijesti svjedoka uglavnom se kreću od "vidio sam tipa koji je u moru izgubio tisuće dolara i sve kartice i nije ni trepnuo" do "one četiri cure nisu skinule samo grudnjake, već i sve ostalo…".
Pravila su jednostavna: svaki brod, s najmanje šest, a uglavnom deset putnika, mora u jednakom omjeru imati muške i ženske putnike.
Pola-pola.
To garantira zabavu.
Ako jedna grupa prijatelja sama ne uspije popuniti brod, putem službenog web sitea theyachtweek.com u crew finder sekciji mogu se upoznati s ljudima s drugog kraja planeta i upustiti se u avanturu zajedničkog unajmljivanja jedrilice, jahte, katamarana.
Često na brodu zajedno žive, tulumare i spavaju ljudi iz Brazila, Australije, SAD-a i recimo Belgije. Hrvata je u cijeloj priči ipak najmanje, Amerikanci su na glasu kao najmasovniji klijenti (i najzadovoljniji), Brazilci kao najbezobrazniji, Australci kao najglasniji…
Svaki brod ima svog skipera i ako si putnici to žele (a većina ih to može) priuštiti, i svog kuhara ili hostesu koja će brod čistiti.
Pa kreće sedmodnevno ludilo: isploviš iz luke, piješ, kupaš se i zabavljaš, pa tulumariš na prvom otoku na koji je flota pristala. Tamo je unaprijed organiziran event, s DJ-em, zalihama alkohola, na plaži ili kakvoj terasi.
Vlasnici klubova se raduju, turisti koji ljetuju u neposrednoj blizini se ljute.
Preživiš party, kreneš dalje, liječiš mamurluk, opet se napiješ, opet tulumariš, ali na drugom otoku.
Upoznaš djevojku, skačeš s palube, upoznaš drugu djevojku, obilaziš egzotične uvale, opet piješ.
I tako sedam dana zaredom. Od uvale do uvale, od otoka do otoka.
Non stop.
Kako prepričavaju oni koji su iskustvo prošli, skiperi se smatraju za apsolutne bogove, sve ih djevojke žele, sklapaju se poslovi među ljudima koji su se tek upoznali, ima puno alkohola i seksa, i sve se snima, mobitelima, kamerama i fotoaparatima.
Klijenti traže provod života, ne mare za novac ili pristojnost, a neki od njih možda će se zaljubiti u zemlju i more i ponovno se vratiti kad budu zreliji ili odrasliji.
U Hrvatskoj su organizirane dvije Yacht Week rute: crna i crvena. Obje obilaze ista mjesta, ali po različitom redoslijedu.
Ove rute na glasu su kao najbolje u cijelom projektu, a stajališta (otoci, zaljevi i luke) kao najljepša, čudesni spoj netaknute prirode i dobre hrane.
Kreće se iz Splita, a ruta uključuje Rogač na Šolti, Milnu i Bol na Braču, grad Hvar i Palmižanu na Hvaru, Vis i Komižu na Visu te Vela Luku na Korčuli. Brodovi staju i kod Plave i Zelene spilje te u brojnim drugim uvalama.
“Svugdje gdje stanemo naići ćete na beach klub u kojem su open air zabave odmah uz more. DJ prestaje svirati tek kad zadnja osoba ode s podija…”, obećaju organizatori.
Obje rute maksimalno primaju do 50 brodova (rasprodano dakle sve do početka kolovoza), a posebni hit ove godine bila je tzv. Ultra Europe Ruta koja se povezala s još jednim sličnim eventom - trodnevnim elektronskim festivalom na Poljudu koji se nastavio na Hvaru. Jedan aranžman uključivao je sedam dana krstarenja i finale na Poljudu, drugi je s Poljudom počinjao.
I dok domaći mediji citiraju mještane koji ovakvu vrstu zabave nazivaju Sodomom i Gomorom na moru, strani mediji diskutiraju o tome koliko je ovaj relativno novi trend unosan posao.
“Da. Mladi piju. Imaju novca. Razbacuju se njime. Prave se važni i živciraju lokalce i turiste koji traže mir. Mladi su, bogati i bez inhibicija”, piše reporter GQ-a koji se na Yacht Week uputio nakon što su ga fascinirale odlične fotografije s društvenih mreža. Hashtagovi #yachtweek #yachtweekcroatia “theyachtweek bilo na Instagramu ili Facebooku krcati su fotografijama dobrog provoda na plažama, u klubovima ili na otvorenom moru.
Posebno atraktivno izgledaju tulumi na otvorenom moru. Jedrilice se povežu u krug ili zvijezdu, u "bazen" koji između njih nastane nabaca se gumenih brodova, luftića i raznih stvari na napuhavanje pa se po njima skače, pije, ljubi i divlja. Sve se to snima.
I to nije slučajno jer u tome se krije genijalnost marketinga koji su osmislili suosnivači Wenkel i Bjorklund. Sa svakom flotom šalju profesionalne fotografe koji bez prestanka bilježe ludovanje na palubama, na otvorenom moru, u klubovima…
Svaka jahta ima wi-fi.
Sve se fotografije odmah šalju na internet, bilo da ih korisnici sami objavljuju (najviše na Instagramu) ili organizatori postavljaju na svoj službeni Facebook profil ili web stranicu.
Sve se snima Nova moda je i snimanje Go Pro kamerama i sastavljanja trailera vlastitog ljetovanja koji se postavlja na YouTube.
I tko bi onda ulagao u marketing?
Službeni video trailer za Yacht Week pogledan je preko tri milijuna puta (radio ga je redatelj koji je surađivao sa Swedish House Mafijom), a videoisječci korisnika skupljaju po nekoliko desetaka tisuća pogleda.
Korisničko iskustvo doista je najveća snaga Yacht Weeka.
Jasper Ribbers na blogu thetravelingdutchman.com piše o tome.
“Preporučam katamarane. Prostraniji su od jahti, stražnji kraj kao stvoren je za sunčanje, a krov je odličan za fotografiranje. Paluba je idealna za tulume, na nju stane mnogo ljudi. Rezervacije počinju u prosincu i ako želite Hrvatsku, odmah krenite. Jer ona se rasproda u nekoliko sati, jako je popularna. Toliko da će stranica možda zablokirati, ali budite ustrajni”, piše Nizozemac i dodaje da je najbolje prepustiti organizatoru da odabere skipera jer biraju samo najbolje.
Piše kako je najbolje odmah upoznavati nove ljude.
“Grupe se brzo formiraju, a vi ne želite izvisiti. Uzmite bocu alkohola i odmah širite dobru zabavu na druge brodove. Probajte u marinu stići među prvima, ali ne puštajte muziku navečer jer to je zabranjeno. Neki su kažnjeni s po sto eura jer su to kršili. Od jela probajte specijalitet koji Hrvati nazivaju ‘peka’. I da. Ponesite puno gotovine.”
U cijenu rezervacije ležaja na brodu nije uključeno gorivo.
Dakle, uz oko 900 dolara treba platiti i gorivo (oko tisuću kuna po osobi), naknadu za marine (20 do 700 kuna po noći) i razne namete (40 kuna po osobi). Uz to klijenti se brinu da skipper ima osiguran doručak, ručak i večeru (ali i napojnicu kad sve završi).
S druge strane korisnici realno opisuju i drugu stranu medalje.
“Ponesite kremu za sunčanje. Puno kreme. Izgorjet ćete. Tablete za spavanje. Tablete protiv mučnine. Ne očekujte zdravi san. Kabine su malene i vruće. Buka je. Uvijek netko tulumari. Brod se ljulja. Čepići protiv buke su dobrodošli. Pamet u glavu”, pišu.
Neki postavljaju i cjenike na blogove.
dodatni troškovi Ribbersov aranžman je izgledao ovako: 3944 eura za cijeli brod (563 eura po osobi). Paket za dodatni komfor: dodatnih 30 eura. Turistička taksa 7 eura po osobi, a skipper za sedam dana uzima 900 eura.
Tome nisu dodane takse za marine i gorivo te alkohol, jelo i izlasci. Ako putnici žele robe, hrane i pića za sedam dana, moraju platiti dodatnih tisuću eura.
Ali o novcu se najmanje priča.
Jer ga se nemilice troši.
Hrvatske otoke stoga su prozvali Bahamima na steroidima.
Zagovornici kažu da nema tog novca kojim se može platiti bolja reklama za hrvatski turizam od stvarnih oduševljenih komentara korisnika koji ne samo riječima, već i slikom i zvukom prenose svoj "2provod života".
Paralelno sa zabavom pišu se peticije, a jahte se pokušavaju otjerati. Pravila su sve stroža, pregovori s domaćinima sve mukotrpniji.
Aktivisti tako već dvije godine upozoravaju hvarskog gradonačelnika Rina Budrovića da je Palmižana zbog najezde partijanera pred izumiranjem. Pišu se protestna pisma HTZ-u, ministrima Darku Lorencinu i Mihaelu Zmajloviću.
"Ovakav turizam opasan je i štetan, zlostavljaju nas", piše u njima. Unatoč tome, putujući cirkus plovi i dalje.
