Veliki Božićno-novogodišnji koncert "Čarobne frule"

Glazbeno društvo "Čarobna frula" održalo je večeras, u prostoru Kulturnog centra u Visu, Veliki Božićno-novogodišnji koncert. Uz glazbu, pjesmu, napjeve i recitacije sat vremena je brzo prošao, a gotovo svatko iz društva je dobio priliku da se iskaže i u solo nastupu, kao i nekolicina gostujućih iz škole Josipa Hatzea. Mateo, uz Vinkotovu pomoć, vješto vodi društvo i zaslužuju svu podršku, pa i medijsku. Shvatio sam da im je bilo jako stalo da dođem i posnimim, pa sam se natjerao doći, a po prvi put se netko sjetio i da mi javno zahvali na tome.

Galeriju fotografija pogledajte - OVDJE!

Dvi lujke sa šufita

Dvije figure od terakote (terra cotta (tal.) = pečena zemlja) koje su prvotno bile u vlasništvu obitelji Topić (villa Topić, sada Češka vila), pa ih je, prije gotovo sto godina, neka mlađa članica te obitelji poklonila pok. teti Maruški zaintrigirale su Damira i ukucao je u tražilicu potpis autora: Aug.Otto. I pronašao je da se radi o jednom od najpoznatijih umjetnika iz tvornice Maresch iz Austrije s kraja devetnaestog i početka dvadesetog stoljeća. Izrađivali su gnome, vrtne patuljke, likove iz bajki, iz života, princeze, piljarice... svašta nešto. Dakle, August Otto ostavljao je svoj potpis kao Aug.Otto. Na stranicama gdje se nude antikviteti neki uradci her Augusta postignu cijenu i nekoliko tisuća eura.

Damir slavodobitno pokazuje rezultate svog istraživanja.

- Ajde, ajde... dobro je, možda se kogod od kolekcionara zainteresira, ma nećemo ih dat za siću od stotinjak eura. A za više ... E, sad...

- Na svakoj je ponešto oštećeno, slomljeno... to smanjuje cijenu... ali, nikad se ne zna! - nastavilo se s nadmudrivanjem, smijanjem i "trošenjem" novaca od lujki koje će ipak, najvjerovatnije, ostati gdje jesu - među uspomenama.

Udruga mladih "PROVISLO": Velika Božićna fjera

Udruga mladih "PROVISLO" organizirala je Božićnu fjeru koja se odvijala tijekom današnjeg poslijepodneva i večeri na platou Ravnice Matice hrvatske. Uz kuhano vino, pogacu ol slone ribe, kolače, slikanje s Djedom Mrazom... protjecalo je druženje u ugodnom šušuru koji toliko nedostaje u kasnojesenskom i zimskom razdoblju. Pozitivna energija, generacijska bliskost, ali i otvorenost prema svima koji se žele uključiti krasi ovu mladost i čini mi se da još mnogo mogu postići. Podržite ih i svojim dolaskom i sudjelovanjem u budućim događanjima koje će organizirati.

Vis: Vrhunska tehnologija za odvoz smeća

Javno komunalno poduzeće "Gradina" iz Visa svojim širokim spektrom djelatnosti, dobrom organizacijom, učinkovitošću i sve pozitivnijom percepcijom od strane domicilnog stanovništva ( ali i stranaca, turista...) svakako zavređuje malo hvale i promocije. I evo prigode! Kad me Tonći ( Ante Klarić, direktor "Gradine, kolokvijalno - Bimbo) nazvao jutros i rekao da će skromno obilježiti primopredaju novog vozila za odvoz smeća ispred zgrade općine i da bi to bilo interesantno za zabilježit, rado sam se odazvao.

I eto me tamo... Već su tu gradonačelnik, direktor, djelatnici "Gradine" (Nikola i Kasim), dozapovjednik policijske postaje, lučki kapetan... A što lučki kapetan? Ma, ljudi moji, čovik je s pravom pomislio, s obzirom na visoke, tehnički sofisticirane reference novog vozila, da možda funkcionira i kao amfibija, pa zbog nadležnosti, je li, e?... U svakom slučaju vozilo predstavlja vrhunac tehnike u oblasti odvoza komunalnog otpada; prazni kontejnere, opere ih, "namiriše", svašta nešto... I cijena je vrhunska - s PDV-om oko 1,5 milijuna kuna. Zavod za zaštitu okoliša je donirao 40% sredstava, ostalo Gradina, Grad, mi...

Imao sam prilike ovog ljeta čuti od stranaca koji dolaze iz zemalja poznatih po čistoći i urednosti da su ugodno iznenađeni čistoćom Visa. Lipo za čut, zar ne? Stoga raduje i ovaj tehnološki pomak i praćenje suvremenih trendova u domeni gradske čistoće.

Fizikalna terapija u Visu

Kolika zgrada ( Dom zdravlja, op.a.), a ni kafića! Bolje započeti zapis ovako sa smijehom, uz ovu Mihlićevu izjavu, nego otvarat temu o nedostajućim (a obećanim!) ili prerijetkim specijalističkim uslugama i opremi. Bar je na fizikalnoj živo i veselo. Nena je zadovoljna opremom, još da je i kinetek - bilo bi sjajno. Vedri, dobri duh isijava iz nje dok prikopčava aparate, pokazuje vježbe, komentira napredak, ohrabruje. Nena, viška fizioterapeutkinja, institucija!

A vani ljeto zaboravilo prepustiti palicu jeseni. Još ga je po rivi, luci, plažama... Kažu, ovako lipo, bez kiše, biće sve do petka, možda i duže. Super! Svaki iskusni ortoped, fizijatar i fizioterapeut će ti preporučiti more i plivanje u rehabilitaciji kad si god to možeš priuštiti. A ovih dana se baš posrećilo rehabilitantima. (n.k.)

  

Ubod viškog škorpiona

Ovaj otrovani palac na slici pripada jednoj izuzetno simpatičnoj viškoj nevisti koju ćemo drugom prigodom kvalitetnije fotografski predstaviti. Ovo je snimljeno mobitelom. Naime, na ulazu u dom zdravlja sreo sam joj supruga koji je upravo išao po nju. Kaže da ju je ubo škorpion u nožni palac.

- I kako joj je, kako je prošla?

- A živit će dok ne umre...
To Romano šalom prikriva zabrinutost.

Pred ordinacijom smo. Marija upravo izlazi... Iz drugog pokušaja je privolimo da dopusti fotkanje palca. Vidite i sami kako se zacrvenio. Jutros je obula patiku i, ne znajući, dobila žalac u palac. Tek je nakon tri sata osjetila da nešto s palcom nije u redu i iz patike istresla -  smrvljenog škorpiona! Sva sreća da je viški, a ne onaj iz Meksika . Prošlo je desetak sati, nema fibre i drugih opakijih znakova, pratiće eventualne promjene...

Nemo'š se više ni obut' u miru. Neviđeno dosad na Visu. Ili je netko od vas već imao slično iskustvo?

Anela Borčić: "Kuća Pupuletovih"

Kad sam nedavno čitao Mosorov razgovor s Anelom Borčić saznao sam da je nova knjiga spremna za tisak i da će naslov najvjerovatnije biti "Kuća Pupuletovih". Odmah mi je zvučalo simpatično, a podatak da se radi o dvanaest priča učvrstilo je taj osjećaj. Dvanaest. Hermetički cjelovito i duboko... Rekli bi Indijci za Anelu da je stara duša, melankolična, ali ne i nesretna. "Usisala" je širok raspon ljudskih i otočkih naravi i sudbina, "probavila" ih uz nelagodu i grčeve i zagospodarila njima zauvijek.

E, dragi moji "judi sa škorupa", znam, znam... Vi bi filmić, je li tako? (n.k.)

Pivac preselio, Jugoplastika pod skelama

Mesnica "Pivac" preselila je u novouređeni prostor i Vis je tako napokon kvalitetno riješio pitanje mesnice. Na zgradi Jugoplastike ili stare škole - skele. Napokon će i zapuštena ljepotica ponovo zasjati.

Nono ili dida?

Kod mene ovo nije bila dilema odveć opterećena korijenima, pravohrvatstvom, domoljubljem, zavičajnošću, nekakvim izmima ili bilo čim drugim izuzev impulzivne odluke i izjave da kad već spavam s nonom onda je red da i ja budem nono i tako unučici pojednostavnim tituliranje i identificiram se s ovim škojem.  Ne možeš od none učinit baku i to još na njenom terenu, pa se ti sad misli... 

Djecu sam podigao na Visu, tu sam već trideset i tri godine i, za reć pravo, uvukla mi se u uho ta melodioznost i mekoća nazivlja nona i nono... A dida? E, igra srce, igra... Pa ona Arsenova pjesma "Dida moj"! A Thompson? Moj dida i ja...  A Tereza? O nono, nono... 'En ti nonu!